Svetom misom zadušnicom na groblju Topala kod Viteza je obilježena 26. godišnjica stradanja Hrvata u Buhinim Kućama. Podaci najrelevantnijih institucija pokazuju da je tog dana, tokom borbe Armije BiH i HVO-a poginulo 5 civila i 27 pripadnika HVO-a.
Kao i svake godine u Vitezu je i ovog 9. januara održana komemoracija za poginule Hrvate u mjestu Buhine Kuće. Tog dana 1994. u borbama pripadnika HVO-a i Armije BiH na obe strane je poginulo preko trideset vojnika. 23. decembra misom zadušnjicom je obilježena tragedija u Križančevom Selu, koju hrvatska javnost naziva najvećim stratištem hrvatskog naroda.
Za početak, Buhine Kuće baš kao i Križančevo Selo nisu "čista hrvatska sela" kako ih hrvatski mediji predstavljaju, već je riječ o zaseocima jednog mješovitog sela Šantići. Prema popisu iz 1991. u Šantićima je živjelo 1008 stanovnika, od čega 782 Hrvata, 193 Bošnjaka i 33 ostalih. Dakle, nije riječ o "čistim hrvatskim selima", već o mjestu sa većinski hrvatskim stanovništvom.
Jedan od najsvirepijih zločina u Bosni i Hercegovini svakako jeste masakr u selu Ahmići. Pripadnici HVO napali su ovo selo 16. aprila 1993. i masakrirali 116 civila bošnjačke nacionalnosti, među kojima je bilo mnogo žena, djece i staraca. Najmlađa žrtva je imala samo tri mjeseca i živa je zapaljena u svojoj kući. Gotovo sve žrtve Ahmića (85%) su žive zapaljene nakon mučenja. Ovaj masakr ima elemente genocida. U ovom stravičnom masakru učestvovali su vojnici Hrvatskog Vijeća Odbrane: Anti-teroristička bojna Vojne Policije HVO-a "Jokeri", Viteška brigada HVO-a, PPN Vitezovi, te brigada "Nikola Šubić Zrinski". U napadu na Ahmiće učestvovao je veliki broj Hrvata iz Viteza i njegove okoline pa čak i dječaci od 15 godina! Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubistva u Ahmićima bila zločin protiv čovečnosti, a jedan od zapovednika ove akcije, Dario Kordić, osuđen je na 25 godina zatvora.
U namjeri da opravdaju i relativiziju zločine, brojni hrvatski mediji i političari javnost već godinama pokušavaju da izjednače zločin počinjen nad Bošnjacima u Ahmićima i Vitezu sa stradanjem hrvatskih vojnika. Ovakav trend najbolje oslikava izjava Hrvata, mještana Viteza kako je "U Križančevom Selu i Buhinim Kućama za manje od dve nedelje ubijeno preko 100 civila".
Hrvatski izvori navode kako je u Križančevom Selu ubijeno 74 Hrvata -žena, djece i staraca. Međutim, na spomeniku stradalima uklesana su imena 64 poginulih. Prema podacima IDC Sarajevo, objavljenim u Bosanskoj knjizi mrtvih (koja je javno dostupna i proverljiva) može se uočiti da su 62-oje poginulih bili vojnici HVO-a a dvoje civili. Selo je mnogo prije borbi evakuisano i civilno stanovništvo je izbjeglo na sigurno. Ostale su samo dvije žene koje nisu pristale na evakuaciju i koje su tom prilikom nažalost ubijene, o čemu pišu i hrvatski izvori.
Dakle, teza o ubijenoj djeci i starcima nema uporište u realnosti.
Slično je i sa događajem koji se zbio 9. januara 1994. Hrvatski izvori godinama iznose u javnost niz različitih informacija o ovom događaju. Na početku su tvrdili kako je u Buhinim Kućama poginulo 26 mještana, zatim 27 da bi u skorije vrijeme taj broj porastao na 32. Brojni hrvatski portali su objavili imena 32-oje poginulih. Pažljivom analizom sa podacima IDC Sarajevo, objavljenim u Bosanskoj knjizi mrtvih može se uočiti da su 27-oro poginulih bili vojnici HVO a petoro civili.
Dakle u Križančevom Selu i Buhinim Kućama poginulo je ukupno sedmoro civila! Svaka nevina žrtva zaslužuje poštovanje pa tako i ovih sedmoro civila koji su izgubili svoje živote tokom teških ratnih godina. Njihovi počinioci moraju se privesti pravdi i procesuirati.
Hrvatski izvori, političari i javnost nikada nisu javno obelodanili tačan broj stradalih civila u svim stratištima hrvatskog naroda
(Križančevo Selo, Buhine Kuće,Hudutsko, Uzdol...) već se civilne žrtve uvijek zbrajaju sa vojnim a neretko se svi poginuli predstavljaju kao civili. Povećavanjem broja ubijenih Hrvata, pojedini pokušavaju dosegnuti cifru od 116 (koliki je broj žrtava u Ahmićima), kako bi izjednačili Ahmiće sa Križančevim selom. Isto je pokušala i sada već bivša hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović kada je prošle godine obišla Ahmiće i Križančevo Selo. Međutim, ova dva zločina se nikako ne mogu dovesti u istu ravan.
Posebnu težinu ovim pokušajima daju činjenice koje je izneo svjedok masakra u Ahmićima - Abdulah Ahmić za časopis "Stav". Prema njegovim riječima u napadu na Ahmiće je učestvovao veliki broj Hrvata iz okolnih sela a najviše ih je bilo iz Križančeva Sela, Buhinih Kuća, Nadioca.
Naravno, Sud BiH kao i sve nadležne institucije imaju obavezu da ispitaju načine na koji su hrvatski vojnici i civili poginuli, te ako se utvrdi da je bilo kršenja Ženevske Konvencije i običaja ratovanja, počinioce treba kazniti na odgovarajući način. Gledajući pravno za dešavanja u Buhinim Kućama još uvijek ne postoji sudska verifikacija kako od strane međunarodnih, tako ni od strane domaćih sudova.
Kao i svake godine u Vitezu je i ovog 9. januara održana komemoracija za poginule Hrvate u mjestu Buhine Kuće. Tog dana 1994. u borbama pripadnika HVO-a i Armije BiH na obe strane je poginulo preko trideset vojnika. 23. decembra misom zadušnjicom je obilježena tragedija u Križančevom Selu, koju hrvatska javnost naziva najvećim stratištem hrvatskog naroda.
Za početak, Buhine Kuće baš kao i Križančevo Selo nisu "čista hrvatska sela" kako ih hrvatski mediji predstavljaju, već je riječ o zaseocima jednog mješovitog sela Šantići. Prema popisu iz 1991. u Šantićima je živjelo 1008 stanovnika, od čega 782 Hrvata, 193 Bošnjaka i 33 ostalih. Dakle, nije riječ o "čistim hrvatskim selima", već o mjestu sa većinski hrvatskim stanovništvom.
Jedan od najsvirepijih zločina u Bosni i Hercegovini svakako jeste masakr u selu Ahmići. Pripadnici HVO napali su ovo selo 16. aprila 1993. i masakrirali 116 civila bošnjačke nacionalnosti, među kojima je bilo mnogo žena, djece i staraca. Najmlađa žrtva je imala samo tri mjeseca i živa je zapaljena u svojoj kući. Gotovo sve žrtve Ahmića (85%) su žive zapaljene nakon mučenja. Ovaj masakr ima elemente genocida. U ovom stravičnom masakru učestvovali su vojnici Hrvatskog Vijeća Odbrane: Anti-teroristička bojna Vojne Policije HVO-a "Jokeri", Viteška brigada HVO-a, PPN Vitezovi, te brigada "Nikola Šubić Zrinski". U napadu na Ahmiće učestvovao je veliki broj Hrvata iz Viteza i njegove okoline pa čak i dječaci od 15 godina! Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubistva u Ahmićima bila zločin protiv čovečnosti, a jedan od zapovednika ove akcije, Dario Kordić, osuđen je na 25 godina zatvora.
U namjeri da opravdaju i relativiziju zločine, brojni hrvatski mediji i političari javnost već godinama pokušavaju da izjednače zločin počinjen nad Bošnjacima u Ahmićima i Vitezu sa stradanjem hrvatskih vojnika. Ovakav trend najbolje oslikava izjava Hrvata, mještana Viteza kako je "U Križančevom Selu i Buhinim Kućama za manje od dve nedelje ubijeno preko 100 civila".
Hrvatski izvori navode kako je u Križančevom Selu ubijeno 74 Hrvata -žena, djece i staraca. Međutim, na spomeniku stradalima uklesana su imena 64 poginulih. Prema podacima IDC Sarajevo, objavljenim u Bosanskoj knjizi mrtvih (koja je javno dostupna i proverljiva) može se uočiti da su 62-oje poginulih bili vojnici HVO-a a dvoje civili. Selo je mnogo prije borbi evakuisano i civilno stanovništvo je izbjeglo na sigurno. Ostale su samo dvije žene koje nisu pristale na evakuaciju i koje su tom prilikom nažalost ubijene, o čemu pišu i hrvatski izvori.
Dakle, teza o ubijenoj djeci i starcima nema uporište u realnosti.
Slično je i sa događajem koji se zbio 9. januara 1994. Hrvatski izvori godinama iznose u javnost niz različitih informacija o ovom događaju. Na početku su tvrdili kako je u Buhinim Kućama poginulo 26 mještana, zatim 27 da bi u skorije vrijeme taj broj porastao na 32. Brojni hrvatski portali su objavili imena 32-oje poginulih. Pažljivom analizom sa podacima IDC Sarajevo, objavljenim u Bosanskoj knjizi mrtvih može se uočiti da su 27-oro poginulih bili vojnici HVO a petoro civili.
Dakle u Križančevom Selu i Buhinim Kućama poginulo je ukupno sedmoro civila! Svaka nevina žrtva zaslužuje poštovanje pa tako i ovih sedmoro civila koji su izgubili svoje živote tokom teških ratnih godina. Njihovi počinioci moraju se privesti pravdi i procesuirati.
Hrvatski izvori, političari i javnost nikada nisu javno obelodanili tačan broj stradalih civila u svim stratištima hrvatskog naroda
(Križančevo Selo, Buhine Kuće,Hudutsko, Uzdol...) već se civilne žrtve uvijek zbrajaju sa vojnim a neretko se svi poginuli predstavljaju kao civili. Povećavanjem broja ubijenih Hrvata, pojedini pokušavaju dosegnuti cifru od 116 (koliki je broj žrtava u Ahmićima), kako bi izjednačili Ahmiće sa Križančevim selom. Isto je pokušala i sada već bivša hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović kada je prošle godine obišla Ahmiće i Križančevo Selo. Međutim, ova dva zločina se nikako ne mogu dovesti u istu ravan.
Posebnu težinu ovim pokušajima daju činjenice koje je izneo svjedok masakra u Ahmićima - Abdulah Ahmić za časopis "Stav". Prema njegovim riječima u napadu na Ahmiće je učestvovao veliki broj Hrvata iz okolnih sela a najviše ih je bilo iz Križančeva Sela, Buhinih Kuća, Nadioca.
Naravno, Sud BiH kao i sve nadležne institucije imaju obavezu da ispitaju načine na koji su hrvatski vojnici i civili poginuli, te ako se utvrdi da je bilo kršenja Ženevske Konvencije i običaja ratovanja, počinioce treba kazniti na odgovarajući način. Gledajući pravno za dešavanja u Buhinim Kućama još uvijek ne postoji sudska verifikacija kako od strane međunarodnih, tako ni od strane domaćih sudova.
Comments
Post a Comment