BROD : SRBI I BOŠNJACI SE PRISJEĆAJU UBIJENIH SUGRAĐANA U SIJEKOVCU

Prošlo je 28 godina od zločina hrvatske vojske u mjestu Sijekovac kod Broda. Tog 25. i 26. marta 1992. ubijeno je 50 civila srpske i bošnjačke nacionalnosti a više od 20 000 ljudi je protjerano iz svojih domova


3. marta obilježeno je 28 godina od hrvatske agresije na Brod (nekada Bosanski Brod), kada su grad napale regularne vojne snage Republike Hrvatske iz Slavonskog Broda, koje su zajedno sa paravojnim snagama sačinjenim od lokalnog hrvatskog stanovništva, u večernjim časovima, započele sa ubijanjem i progonom nenaoružanog nehrvatskog stanovništva. Svečanom komemoracijom i polaganjem vijenaca ispred spomen-obilježja u mjesnoj zajednici Brodsko polje odata je počast svim ubijenim građanima a obilježavanju je kao i svake godine prisustvovao veliki broj Srba i Bošnjaka. 
Napad na opštinu Brod 3. marta bio je samo uvod za najsvirepije zločine koji su se tog mjeseca dogodili na području ove opštine. Brod je ostao sinonim za ratna silovanja i zločine u logorima. Na današnji dan 25. marta 1992. hrvatski vojnici iz Slavonskog Broda i Republike Hrvatske napali su mjesto Sijekovac (opština Brod) prilikom čega je ubijen veliki broj civila - žena, staraca i dece. Tog i narednog dana brutalno je ubijeno je 50 meštana (46 Srba, troje Bošnjaka i jedan Hrvat). Najmlađa žrtva je imala 16, a najstarija 82 godine. Za ovaj prvi masovni ratni zločin u BiH osuđen je Zemir Kovačević iz Sijekovca, pripadnik hrvatske vojske i to na 10 godina zatvora. 
- Gledala sam kako hosovci nadiru, preko mosta, i čamcima, preko Save, strahota jedna Za prvi ratni zločin u BiH osuđen je Zemir Kovačević iz Sijekovca, na 10 godina zatvora. I to je to. Znam Zemira, išao je sa mojom kćerkom u školu. Oni su uvjek bili šumnjaci. Kad se to desilo i kad su preživjele doveli u dom, donela sam im kafu i odvela dvoje komšija kod sebe kući. Plaču oni, plačem i ja. Pomogla sam im, eto, koliko sam mogla. Više nisam smela, valjalo je glavu sačuvati - ispričala je pre dve godine za medije, povratnica Bošnjakinja Zaima Ramić. Njena komšinica Hajra Jašarević, takođe Bošnjakinja, dodaje da je bilo i „komšija koji su učestvovali u tome“. 
Hrvatski vojnici su tog dana svirepo ubili civile - penzionera Andriju Martića (58) i njegovog sina Momira (30) a teško ranili Bošnjakinju Merimu Kondžić.   
Milja Zečević, u narodu je dobila epitet majka hrabrost a upravo zbog velike tragedije koju je doživjela. Njoj su hrvatski vojnici te martovske noći pred očima ubili supruga Jovana (72) i sinove Vasu (33) , Milana (29) i Petra (41). Svi su bili civili i ubijeni su na kućnom pragu.
"Petar je vikao: „Ne daj me, majko“. Jovo je bio bolestan, digli su ga iz kreveta. Držala sam ga za ruku. Pao je. Vikali su ustaj, psovali ga. On kaže, “ne mogu, ljudi, ustati”, a Zemir mu ispali metak u glavu. Samo sam ispustila onu njegovu ruku. Gledala sam kako ih ubijaju i odvode. Tri sina, tri jabuke su mi ubili. I supruga, bio je penzioner, 72 godine je imao - rekla je Milja medijima.
Komemoraciji žrtvama u Sijekovcu, redovno prisustvuje i Nusreta Mujkić iz Broda, logorašica i žrtva ratnog silovanja. Nusreta preživjela torturu u hrvatskim logorima samo zato što "nije bila Hrvatica". Prošla je zloglasne logore "Strolit" i logor u Đakovu. Želi sve da zaboravi, ali uzalud. Živi sa svojim bolom, gotovo nevidljivo. I da može, kaže , ništa ne bi promenila. Više puta je silovana i fizički su se iživljavali nad njom. Kada je čula da će biti streljana, uspjela je da pobjegne iz logora i dva mjeseca je provela sakrivena, čekajući dolazak srpske vojske i oslobođenje. Jela je travu da bi preživjela. Njen krvnik osuđen je na deset godina zatvora.
"Ja sam muslimanka, ali sam svojim očima videla šta su sve srpske žene doživele, i ja sa njima, od muslimana i Hrvata. Lomili su im ruke, noge, vilice, svakodnevno ih silovali. O svemu pričam osim o silovanju. Nisam jedina, sramota nas je, a nema zbog čega. Pomišljala sam da dignem ruku na sebe, ali verujem da me bog ostavio živu da mogu da posvedočim o tim užasima i da kazne stignu zločince - ispričala je Nusreta medijima. Sličnu sudbinu doživjela je i Hazba Nukić. 

"Hrvatski vojnici su me uhapsili i sproveli u Bosanski Brod, koji je tada bio pod njihovom kontrolom. Odredište je bio fudbalski stadion. Tamo su usledile 'terapije' u vidu batina: kundacima, palicama, nogama... Kada sam prizdravila, vodili su me na silovanje. Prvo me na stadionu, pred ostalim ženama, silovao jedan Hrvat. Kasnije su nas u grupama odvodili noću hrvatskim bojovnicima na silovanje. Sjećam se Sijekovca, Koliba i Kričanova. Ta sam mjesta prepoznala po tablama na putu kojim smo išle. A bilo je i žena koje su gore prošle od mene. Sjećam se jedne Kaće, Hrvatice udate za Srbina. Dva mjeseca su bezuspešno pokušavali da je izvuku, ali nisu uspjeli. U magacinu Robne kuće 'Beograd' u Bosanskom Brodu, jedno veče devetorica hrvatskih vojnika silovali su Kaću. Žena tri dana nije mogla ustati." - ispričala je Hazba za Blic.
Saša Milošević je imao samo devet godina kada je njegovo selo napadnuto. Gledao je kako mu u dvorištu ubijaju oca i dva brata. "Ne znam kako sam preživio, priča Saša Milošević. Uhvatio me za kosu, rekao sad ću te zaklati, i odustao uz riječi, još si malen. Ko je ubio ne znam, ali prepoznao sam dosta komšija naših odavde, imali su maske na licu. Možda je čak i gore, s godinama dolazi sve teže pada sad", rekao je Saša Milošević. Saši su tog martovskog dana ubijeni otac Luka (49) i braća Željko (23) i maloljetni Dragan, star 17 godina. 

O zločinima hrvatske vojske nad Bošnjacima za list "Dani" govorioje pre mnogo godina Ismet Đuherić: "Mustafa Kovačević, elektroinženjer u Rafineriji, stručnjak cijenjen u svijetu, i njegova žena Mirsada, ubijeni su u Sijekovcu dok su bili na vlasti HVO i Medo, zatim su spaljeni, ali su nađeni i sahranjeni. Ubijen je moj badžo Mustafa Alić, u svojoj kući, njegov leš nikada nije nađen. Još neki ljudi su nestali bez traga, uglavnom Srbi i Muslimani. Hrvatski dio ekstremnog rukovodstva je govorio: "Prvo sredite komunista, a znate koji su, evo vam spiskovi, pa onda idite na Srbe.To je istina. To svi znaju. Neki od ljudi koji su to uradili i sada slobodno setaju."

Informacije preuzete sa portala Mreža za izgradnju mira, Dani, Blic, ATV


Comments