Prošlo je 28 godina od kako su pripadnici regularne vojske Republike Hrvatske okupirali Derventu i u naselju Čardak počinili zločin nad srpskim stanovništvom. Tog 26. aprila 1992. ubijeno je 37-oro civila i to dok su proslavljali vaskršnje praznike. Mnoge žene i djevojke su silovane a među ubijenima je bilo i troje djece; najmlađa žrtva je imala 15 a najstarija 75 godina
Čak 37-oro meštana derventskog naselja Čardak je ubijeno i to dok su proslavljali Vaskrs, jedan od najvećih pravoslavnih praznika. Najveći broj civila je ubijen u logorima za Srbe koji su otvoreni na više mesta u opštini: u prostorijama bivšeg Doma JNA, kasarni Rabić, naselju Polje (kuća Joze Juraković) i osnovnoj školi u hrvatskom selu Poljarima. Među ubijenima je bilo i troje djece. Kroz zloglasne logore HVO prošlo je na stotine Srba i Bošnjaka, mnoge žene i djevojčice su tom prilikom silovane i zlostavljane.
Sve žrtve su zlostavljane u logorima pa likvidirane a neke su i žive spaljene u vlastitim kućama.
Ekshumacija stradalnika je izvršena u masovnoj grobnici na
groblju u Modranu 18. decembra i u zajedničkoj grobnici naselja
Čardak između 21. i 23. decembra 1992. godine. Za to vrijeme u Derventi je uništen pravoslavni hram Uspenje Presvete Bogorodice iz 1885. godine i Parohijski dom.
Bivši logoraši ispričali su da su hrvatski vojnici prvo razdvojili djecu i žene od odraslih muškaraca, da su žene kasnije pustili, ali su ih silovali i maltretirali, dok su muškarci danima bili zatvoreni u ovim logorima.
Ubijene su dve kompletne porodice Lazarević i Živković. Porodica Save Živkovića likvidirana je od pripadnika hrvatske vojske u vlastitoj kući i to na veoma surov način. Prvo su maltretirani pa masakrirani hladnim oružjem domaćin Savo (46), njegova supruga Jelena (48) i njihov sin Goran, star 14 ipo godina. Nakon zlostavljanja ubijeni su Veljko Lazarević (45), njegova supruga Mirjana (42) i njihov sin Duško (21).
Djevojčica Radojka Knežević, stara 15 godina, je mučena pa ubijena nakon čega su hrvatski vojnici njeno tijelo bacili u zajedničku masovnu grobnicu. Nakon brojnih tortura i zlostavljanja ubijeni su supružnici Danica (38) i Čedo Ćudić (40), devojčica Dragana Nikolić (16), Milanka Blagojević (40), Ružica Savić (20), Ranko Đuraš (70), Vidosava Cvijetković (75), Pantelija Popović (71), Boris Stjepanović (60), Simeun Simikić (65), Marina Knežević (25) i mnogi drugi.
Emilija Pajić, supruga Mirka Pajića koji je bio zarobljen na Čardaku, a kasnije ubijen u Bosanskom Brodu, ispričala je medijima da je njen muž ubijen zato što je novinarima rekao istinu.
"On je ceduljicu sa porukom da su u logoru žene i djeca i opisom stanja u kome ih drže ubacio u džep jednom od posmatrača koji su došli da ih obiću. Nakon toga je odveden i poslije tri sata nasilja je ubijen", rekla je Pajićeva.
"Nisu bile pošteđene ni žene, djeca ni starci. Umjesto da se radujemo Vaskrsu, brojne porodice su tada zavijene u crno, a stanovništvo odvedeno u logore, iz kojih se jedan broj njih nikada živ nije vratio. U masovnoj grobnici pokraj magistralnog puta, koja je otkrivena nakon rata, pronađeno je 19 tijela Srba koji su bukvalno bili nabacani na jedno mjesto i preko kojih je navučena zemlja. To je bio neopisivi prizor i scenario koji ljudski um nije mogao smisliti", rekao je predsjednik Udruženja ratnih zarobljenika opštine Derventa Drago Knežević.
Za zločine u derventskom naselju Čardak do sada su izrečene četiri presude među kojima i Azri Bašić, koja je osuđena na 14 godina zatvora zbog zločina počinjenih nad civilima i ratnim zarobljenicima u Derventi. Za zločine nad Srbima u Derventi pripadnici HVO su osuđeni na ukupno 32 godine zatvora. Na području opštine Derventa, pripadnici hrvatske vojske su ubili 135 civila srpske i bošnjačke nacionalnosti.
Preuzeto sa portala Derventa Cafe
Delegacija Udruženja Ratnih Zarobljenika, Opština Derventa, položiće danas cvijeće i upaliti svijeće na Kompleksu masovne grobnice „Čardak“ u znak sjećanja na 26. april 1992 godine, kada je 37-oro srpskih civila mučki pobijeno dok su proslavljali Vaskrs.
"Pozivamo porodice poginulih i sve druge koji žele da polože cvijeće i upale svijeće sjećajući se svojih najmilijih, da to urade u toku dana bez grupisanja, poštujući Vanredne mjere Republike Srpske a sve u cilju sprečavanja širenja bolesti koju uzrokuje novi korona virus." - saopšteno je iz Udruženja ratnih zarobljenika opštine Derventa.
Dana 24. aprila 1992. dobro naoružane vojne snage pristigle iz Republike Hrvatske najpre su opkolile pa okupirale Derventu. Predstavnici međunarodne zajedice koji su posredovali nažalost, nisu onemogućili napadače da ostvare svoje namjere. U naredna dva dana počinjeni su užasni zločini od zatvaranja u logore, silovanja i zlostavljanja do likvidacija.Čak 37-oro meštana derventskog naselja Čardak je ubijeno i to dok su proslavljali Vaskrs, jedan od najvećih pravoslavnih praznika. Najveći broj civila je ubijen u logorima za Srbe koji su otvoreni na više mesta u opštini: u prostorijama bivšeg Doma JNA, kasarni Rabić, naselju Polje (kuća Joze Juraković) i osnovnoj školi u hrvatskom selu Poljarima. Među ubijenima je bilo i troje djece. Kroz zloglasne logore HVO prošlo je na stotine Srba i Bošnjaka, mnoge žene i djevojčice su tom prilikom silovane i zlostavljane.
Sve žrtve su zlostavljane u logorima pa likvidirane a neke su i žive spaljene u vlastitim kućama.
Ekshumacija stradalnika je izvršena u masovnoj grobnici na
groblju u Modranu 18. decembra i u zajedničkoj grobnici naselja
Čardak između 21. i 23. decembra 1992. godine. Za to vrijeme u Derventi je uništen pravoslavni hram Uspenje Presvete Bogorodice iz 1885. godine i Parohijski dom.
Bivši logoraši ispričali su da su hrvatski vojnici prvo razdvojili djecu i žene od odraslih muškaraca, da su žene kasnije pustili, ali su ih silovali i maltretirali, dok su muškarci danima bili zatvoreni u ovim logorima.
Ubijene su dve kompletne porodice Lazarević i Živković. Porodica Save Živkovića likvidirana je od pripadnika hrvatske vojske u vlastitoj kući i to na veoma surov način. Prvo su maltretirani pa masakrirani hladnim oružjem domaćin Savo (46), njegova supruga Jelena (48) i njihov sin Goran, star 14 ipo godina. Nakon zlostavljanja ubijeni su Veljko Lazarević (45), njegova supruga Mirjana (42) i njihov sin Duško (21).
Djevojčica Radojka Knežević, stara 15 godina, je mučena pa ubijena nakon čega su hrvatski vojnici njeno tijelo bacili u zajedničku masovnu grobnicu. Nakon brojnih tortura i zlostavljanja ubijeni su supružnici Danica (38) i Čedo Ćudić (40), devojčica Dragana Nikolić (16), Milanka Blagojević (40), Ružica Savić (20), Ranko Đuraš (70), Vidosava Cvijetković (75), Pantelija Popović (71), Boris Stjepanović (60), Simeun Simikić (65), Marina Knežević (25) i mnogi drugi.
Emilija Pajić, supruga Mirka Pajića koji je bio zarobljen na Čardaku, a kasnije ubijen u Bosanskom Brodu, ispričala je medijima da je njen muž ubijen zato što je novinarima rekao istinu.
"On je ceduljicu sa porukom da su u logoru žene i djeca i opisom stanja u kome ih drže ubacio u džep jednom od posmatrača koji su došli da ih obiću. Nakon toga je odveden i poslije tri sata nasilja je ubijen", rekla je Pajićeva.
"Nisu bile pošteđene ni žene, djeca ni starci. Umjesto da se radujemo Vaskrsu, brojne porodice su tada zavijene u crno, a stanovništvo odvedeno u logore, iz kojih se jedan broj njih nikada živ nije vratio. U masovnoj grobnici pokraj magistralnog puta, koja je otkrivena nakon rata, pronađeno je 19 tijela Srba koji su bukvalno bili nabacani na jedno mjesto i preko kojih je navučena zemlja. To je bio neopisivi prizor i scenario koji ljudski um nije mogao smisliti", rekao je predsjednik Udruženja ratnih zarobljenika opštine Derventa Drago Knežević.
Za zločine u derventskom naselju Čardak do sada su izrečene četiri presude među kojima i Azri Bašić, koja je osuđena na 14 godina zatvora zbog zločina počinjenih nad civilima i ratnim zarobljenicima u Derventi. Za zločine nad Srbima u Derventi pripadnici HVO su osuđeni na ukupno 32 godine zatvora. Na području opštine Derventa, pripadnici hrvatske vojske su ubili 135 civila srpske i bošnjačke nacionalnosti.
Preuzeto sa portala Derventa Cafe
Comments
Post a Comment