10. juna se obilježava stradanje civila svih nacionalnosti koji su ubijeni ili su kidnapovani na Kosovu za vrijeme rata.
Bošnjačka zajednica na Kosovu se sa bolom i tugom prisjeća 10. juna 1999. i strahovitog perioda koji je nakon toga usledio po sve neablanske zajednice na ovom području. Bošnjački narod je doživio veliku patnju te 1999. ali i prije i nakon toga. Naoružani albanski vojnici su po dolasku KFOR-a upadali u bošnjačke kuće, tukli stanovništvo a mnogi civili su u tom talasu nasilja povređeni, pobijeni i kidnapovani.
Prema podacima Fonda za humanitarno pravo tokom trajanja rata je ubijeno i kidnapovano 120 lica bošnjačke nacionalnosti. Među njima se 24-oro još uvijek vode kao nestali. Najveći broj žrtava je stradao u napadima Oslobodilačke vojske Kosova dok je nekolicina poginula od NATO bombi ili su stradali pod drugim okolnistima. Prema podacima iz 1991. na području Kosova je živjelo 57 758 Bošnjaka, dok je prema popisu iz 2011. taj broj značajno opao na 27 533. Ovo smanjenje stanovništva je rezultat egzodusa i progona ali i loših ekonomskih uslova. U tom vremenu bezakonja svako je mogao biti ubijen, pretučen, zlostavljan a da niko za to ne odgovara. Najteže su prošli Bošnjaci sa područja Peći i Prizrena. U kampanji etničkog čišćenja koji su sprovodili kosovski Albanci - pripadnici Oslobodilačke Vojske Kosova ubijeno je i kidnapovano preko 4000 civila svih nacionalnosti, a više od 260 000 građana je protjerano iz svojih domova. Porušen je veliki broj kuća, stambenih zgrada, vjerskih i kulturnih objekata, mnoga sela su popaljena, podsjećaju nevladine organizacije.
U znak sjećanja na ubijene i nestale u spomen sobi u Beogradu je obilježena 21 godina od stradanja više hiljada civila na Kosovu. Obilježavanju su prisustvovale porodice žrtava, brojni političari, ministri i predstavnici vjerskog i društvenog života. Prisustvovali su i pripadnici bošnjačke zajednice koji su odali počast nedužnim žrtvama. Sa skupa je poručeno da se "10. jun 1999. ne smije zaboraviti, da se moraju pamtiti zločini i egzodus i da se neprestano mora insistirati na pravdi i procesuiranju zločinaca". Mnogi Bošnjaci su članovi Udruženja kidnapovanih i nestalih na Kosovu i Metohiji sa sjedištem u Beogradu. Ova udruženja godinama tragaju za nestalim Srbima, Bošnjacima i nealbancima koji su kidnapovani tokom terora 1998-99. Porodice ubijenih Bošnjaka najviše boli to što za zločine nad bošnjačkim narodom niko od pripadnika OVK do danas nije odgovarao.
Prvi stradali Bošnjak bio je Izet Gutić, električar iz Raušića kod Peći. Njega su 18. juna 1998. sa prijateljima Novicom Vujisićem i Vučićem Vukovićem kidnapovali albanski vojnici koji su ih zatočili u jednom od logora pod komandom OVK. Do danas nisu pronađeni. Najmasovniji zločin nad Bošnjacima se desio u noći između 10. i 11. januara 2000. kada je u Prizrenu ubijena četvoročlana porodica Skenderi.
Među žrtvama rata je i Lidija Omeragić, Bošnjakinja rodom iz Plava koja je živjela u Klini. Lidija je radila kao vaspitačica u vrtiću a nakon dolaska KFOR-a bila je prinuđena da napusti svoj stan i pređe kod sestre u Peć. U njen stan su se uselili Albanci, a većina stvari joj je bila pokradena. Kada se nakon izvjesnog vremena Lidija Omeragić vratila u Klinu kako bi preuzela svoje stvari kidnapovali su je naoružani albanski vojnici. Lidijina sestra Refika godinama je neumorno tragala za svojom sestrom..nema institucije koju nije obišla i kojoj se nije obratila kako bi pronašla svoju sestru ali uzalud. Njenu nadu i upornost potpuno je 2005. godine ugušila vijest o pronalasku masovne grobnice "Volujak". Odatle su eshumirani posmrtni ostaci 25 Srba i Roma. Identifikacijom je utvrđeno da je među žrtvama bila i Lidija Omeragić. Svi civili su ubijeni od strane OVK pa bačeni u masovnu grobnicu. Ovo saznanje je veoma uticalo na Refikino zdravlje jer je mnogo bila vezana za sestru. Preminula je kroz par godina. Bila je aktivan član Udruženja kidnapovanih i nestalih na Kosmetu koje okuplja porodice nestalih Srba, Bošnjaka, Roma i nealbanaca.
U Suvoj Reci su 14. juna 1999. albanski vojnici zarobili a potom svirepo ubili Bošnjakinju Razu Krehić, domaćicu od 54 godine. Nedužna žena je bila zatočena u logoru nakon čega je mučena, zlostavljana pa ubijena samo jer je bila bošnjačke nacionalnosti.
Prema podacima Fonda za humanitarno pravo objavljenim u publikaciji "Otmice i nestanci nealbanaca na Kosovu", navodi se kako je Bošnjak Muharem Fazlić kidnapovan 11. jula 1999. od strane šestorice naoružanih OVK vojnika i odveden u nepoznatom pravcu. Do danas nije pronađen. U istoj publikaciji se navodi kako je Bošnjak Sefer Bajrami otet nedaleko od kafane u Rečanima od strane većeg broja OVK vojnika. Pronađen je tek nakon nekoliko godina u jednoj grobnici. Slična sudbina snašla i Muhameda Ćorovića koji je otet na ulici.
Prema podacima FHP, ispred sedšta KFOR-a u nekadašnjoj zgradi Doma vojske JNA u Peći grupa naoružanih Albanaca je kidnapovala Dušana Jočića, Dragana Dašića i Muju Bademovića, Bošnjaka iz Peći. Bračni par Hamdija (68) i Ifeta Begović (54), kidnapovani su u noći između 8. i 9. jula 1999. iz svog stana u centru Peći. Grupa naoružanih OVK vojnika je prema podacima FHP upala u stan Begovića i supružnike prisilno odvela u nepoznatom pravcu. Komšije su pokušale da spriječe pripadnike OVK da ih odvedu, ali nisu uspjele. Uplašili su se da nastave da se raspravljaju sa vojnicima OVK, da ne bi i njih odveli. Odmah su prijavili slučaj KFOR-u. Sutradan ujutru, 9. jula, pripadnici KFOR-a pronašli su njihova tijela ispod mosta, kod stare opštine, u centru Peći. Tijela su dopola ležala u vodi, ruke su im napred bile vezane kanapom. Pucano im je u leđa. Pored njih je ležala puška kojom su ubijeni, stoji u publikaciji FHP.
U Peći je 8. avgusta 1999. od strane naoružanih albanskih vojnika kidnapovan i Ševćet Dragolovčanin, hodža iz Sjenice. On je pomenutog dana, oko 13,00 časova, krenuo iz Rožaja automobilom međutim na Kosovu mu se gubi svaki trag. Njegovo tijelo je pronađeno 21. avgusta 1999. godine, u selu Mala Jablanica u opštini Peć, inače na teritoriji koju su kontrolisali Albanci. Slična sudbina je zadesila Bajrama Ujkića (63) i njegovog petnaestogodišnjeg sina Džemu koji su 26. jula 1999. pošli iz Plava u Peć da obiđu svoju kolibu. Tada su kidnapovani i do danas nisu pronađeni. Bošnjak Šasivari Malić (63) je samo dan kasnije kidnapovan zajedno sa 16 žena i staraca srpske nacionalnosti u selu Dojnice kod Prizrena. Oteli su ih pripadnici OVK a njihovi posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni.
Bošnjačka zajednica na Kosovu se sa bolom i tugom prisjeća 10. juna 1999. i strahovitog perioda koji je nakon toga usledio po sve neablanske zajednice na ovom području. Bošnjački narod je doživio veliku patnju te 1999. ali i prije i nakon toga. Naoružani albanski vojnici su po dolasku KFOR-a upadali u bošnjačke kuće, tukli stanovništvo a mnogi civili su u tom talasu nasilja povređeni, pobijeni i kidnapovani.
Prema podacima Fonda za humanitarno pravo tokom trajanja rata je ubijeno i kidnapovano 120 lica bošnjačke nacionalnosti. Među njima se 24-oro još uvijek vode kao nestali. Najveći broj žrtava je stradao u napadima Oslobodilačke vojske Kosova dok je nekolicina poginula od NATO bombi ili su stradali pod drugim okolnistima. Prema podacima iz 1991. na području Kosova je živjelo 57 758 Bošnjaka, dok je prema popisu iz 2011. taj broj značajno opao na 27 533. Ovo smanjenje stanovništva je rezultat egzodusa i progona ali i loših ekonomskih uslova. U tom vremenu bezakonja svako je mogao biti ubijen, pretučen, zlostavljan a da niko za to ne odgovara. Najteže su prošli Bošnjaci sa područja Peći i Prizrena. U kampanji etničkog čišćenja koji su sprovodili kosovski Albanci - pripadnici Oslobodilačke Vojske Kosova ubijeno je i kidnapovano preko 4000 civila svih nacionalnosti, a više od 260 000 građana je protjerano iz svojih domova. Porušen je veliki broj kuća, stambenih zgrada, vjerskih i kulturnih objekata, mnoga sela su popaljena, podsjećaju nevladine organizacije.
U znak sjećanja na ubijene i nestale u spomen sobi u Beogradu je obilježena 21 godina od stradanja više hiljada civila na Kosovu. Obilježavanju su prisustvovale porodice žrtava, brojni političari, ministri i predstavnici vjerskog i društvenog života. Prisustvovali su i pripadnici bošnjačke zajednice koji su odali počast nedužnim žrtvama. Sa skupa je poručeno da se "10. jun 1999. ne smije zaboraviti, da se moraju pamtiti zločini i egzodus i da se neprestano mora insistirati na pravdi i procesuiranju zločinaca". Mnogi Bošnjaci su članovi Udruženja kidnapovanih i nestalih na Kosovu i Metohiji sa sjedištem u Beogradu. Ova udruženja godinama tragaju za nestalim Srbima, Bošnjacima i nealbancima koji su kidnapovani tokom terora 1998-99. Porodice ubijenih Bošnjaka najviše boli to što za zločine nad bošnjačkim narodom niko od pripadnika OVK do danas nije odgovarao.
Prvi stradali Bošnjak bio je Izet Gutić, električar iz Raušića kod Peći. Njega su 18. juna 1998. sa prijateljima Novicom Vujisićem i Vučićem Vukovićem kidnapovali albanski vojnici koji su ih zatočili u jednom od logora pod komandom OVK. Do danas nisu pronađeni. Najmasovniji zločin nad Bošnjacima se desio u noći između 10. i 11. januara 2000. kada je u Prizrenu ubijena četvoročlana porodica Skenderi.
Među žrtvama rata je i Lidija Omeragić, Bošnjakinja rodom iz Plava koja je živjela u Klini. Lidija je radila kao vaspitačica u vrtiću a nakon dolaska KFOR-a bila je prinuđena da napusti svoj stan i pređe kod sestre u Peć. U njen stan su se uselili Albanci, a većina stvari joj je bila pokradena. Kada se nakon izvjesnog vremena Lidija Omeragić vratila u Klinu kako bi preuzela svoje stvari kidnapovali su je naoružani albanski vojnici. Lidijina sestra Refika godinama je neumorno tragala za svojom sestrom..nema institucije koju nije obišla i kojoj se nije obratila kako bi pronašla svoju sestru ali uzalud. Njenu nadu i upornost potpuno je 2005. godine ugušila vijest o pronalasku masovne grobnice "Volujak". Odatle su eshumirani posmrtni ostaci 25 Srba i Roma. Identifikacijom je utvrđeno da je među žrtvama bila i Lidija Omeragić. Svi civili su ubijeni od strane OVK pa bačeni u masovnu grobnicu. Ovo saznanje je veoma uticalo na Refikino zdravlje jer je mnogo bila vezana za sestru. Preminula je kroz par godina. Bila je aktivan član Udruženja kidnapovanih i nestalih na Kosmetu koje okuplja porodice nestalih Srba, Bošnjaka, Roma i nealbanaca.
U Suvoj Reci su 14. juna 1999. albanski vojnici zarobili a potom svirepo ubili Bošnjakinju Razu Krehić, domaćicu od 54 godine. Nedužna žena je bila zatočena u logoru nakon čega je mučena, zlostavljana pa ubijena samo jer je bila bošnjačke nacionalnosti.
Prema podacima Fonda za humanitarno pravo objavljenim u publikaciji "Otmice i nestanci nealbanaca na Kosovu", navodi se kako je Bošnjak Muharem Fazlić kidnapovan 11. jula 1999. od strane šestorice naoružanih OVK vojnika i odveden u nepoznatom pravcu. Do danas nije pronađen. U istoj publikaciji se navodi kako je Bošnjak Sefer Bajrami otet nedaleko od kafane u Rečanima od strane većeg broja OVK vojnika. Pronađen je tek nakon nekoliko godina u jednoj grobnici. Slična sudbina snašla i Muhameda Ćorovića koji je otet na ulici.
Prema podacima FHP, ispred sedšta KFOR-a u nekadašnjoj zgradi Doma vojske JNA u Peći grupa naoružanih Albanaca je kidnapovala Dušana Jočića, Dragana Dašića i Muju Bademovića, Bošnjaka iz Peći. Bračni par Hamdija (68) i Ifeta Begović (54), kidnapovani su u noći između 8. i 9. jula 1999. iz svog stana u centru Peći. Grupa naoružanih OVK vojnika je prema podacima FHP upala u stan Begovića i supružnike prisilno odvela u nepoznatom pravcu. Komšije su pokušale da spriječe pripadnike OVK da ih odvedu, ali nisu uspjele. Uplašili su se da nastave da se raspravljaju sa vojnicima OVK, da ne bi i njih odveli. Odmah su prijavili slučaj KFOR-u. Sutradan ujutru, 9. jula, pripadnici KFOR-a pronašli su njihova tijela ispod mosta, kod stare opštine, u centru Peći. Tijela su dopola ležala u vodi, ruke su im napred bile vezane kanapom. Pucano im je u leđa. Pored njih je ležala puška kojom su ubijeni, stoji u publikaciji FHP.
U Peći je 8. avgusta 1999. od strane naoružanih albanskih vojnika kidnapovan i Ševćet Dragolovčanin, hodža iz Sjenice. On je pomenutog dana, oko 13,00 časova, krenuo iz Rožaja automobilom međutim na Kosovu mu se gubi svaki trag. Njegovo tijelo je pronađeno 21. avgusta 1999. godine, u selu Mala Jablanica u opštini Peć, inače na teritoriji koju su kontrolisali Albanci. Slična sudbina je zadesila Bajrama Ujkića (63) i njegovog petnaestogodišnjeg sina Džemu koji su 26. jula 1999. pošli iz Plava u Peć da obiđu svoju kolibu. Tada su kidnapovani i do danas nisu pronađeni. Bošnjak Šasivari Malić (63) je samo dan kasnije kidnapovan zajedno sa 16 žena i staraca srpske nacionalnosti u selu Dojnice kod Prizrena. Oteli su ih pripadnici OVK a njihovi posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni.
U listu "Oteta istina" objavljena je i ispovest Bošnjaka Šefketa A. čijeg rođaka su okrutno ubili albanski ekstremisti. On je ispričao više detalja o zločinima Albanaca nad Bošnjacima: - Iz pećke opštine oteto je i ubijeno mnogo Muslimana: Izet Gutić, Haćim Kočan, Hazbo Šabotić, Mujo Ademović, Mensur Ćorović, Hamdija i Ifeta Begović, Sejdo Rastoder, Šućro Kuč, Halit Nurković, Dževat Srdanović, Ismet Hakanjin, Jasmin Mustajbašić, Adem Sijarić, Šefćet Dragolovčanin. Neki su iz Crne Gore, neki iz Sjenice, ali najviše je Pećanaca. Još nekoliko za koje sam čuo, nije imao ko da prijavi. Ono što je mnogima teško palo jeste saznanje da su pripadnici OVK silovali a zatim ubili nekoliko mladih Muslimaniki, žena i devojaka. Udarili su i na obraz i na dušu zlikovci koji se još šetaju Kosovom, ko da su cveće brali a ne ubijali ljude i uništavali sela. - rekao je Šefket.
Tokom trajanja rata na Kosovu su stradali i nestali Sehida Nuhić, Fikreta Ćosović, Šućro Kuč, Mevlila Rahmani i njen suprug Ramadan, Elvis Šunjević, Selim Adrović, Ibra Zaim, Anifa, Ardiana, Đula i Sezair Skenderi, Berat Mušović, Derviš Murić, Ćamilj Šaronjić i njegova supruga Mekibe, Džemo Zulji, Emira Gaši, Đuza Abazović, Fadilj Azari, Fahrudin Indrulić, Hajrula Indrulić, Halit Nurković, Hivzo Ikić, Izet Čolaković, Izet Gutić, Jasmin Mustajbašić, Muhamed Huduti, Murat i Džemila Hasić, Ramiz Rožajac, Rafet Hodžić, Šefket Canović, Šefkija Škrijelj, Zehra Karalić, Sejdo Rastoder, Zumra Mehmeti, braća Zaim i Avdo Nikočević i mnogi drugi.
Nedavno prebijanje Bošnjaka u Prizrenu, kao i otmica Bošnjaka Ismeta Kanjiže u Kosovom Polju od strane kosovske policije (koji do danas nije pronađen) predstavljaju ozbiljne probleme sa kojima se ova zajednica suočava.
(Oteta Istina)
Comments
Post a Comment