BRATUNAC: SJEĆANJE NA UBIJENE SRPSKE CIVILE U ZAGONIMA I KRNJIĆIMA

Žrtve: Rada Gvozdenović (17) i Rada Milošević (24)

Ni 25 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, u Bosni i Hercegovini još uvijek nije zavladao mir. I dalje su na snazi duboke etničke i entitetske podjele a nacionalističke ideologije još uvijek nisu pobjeđene. Svaka nova sudska presuda samo nas vraća korak unazad jer svaki narod govori samo o svojim žrtvama dok žrtve one druge strane negira ili pak opravdava počinjene zločine.

Svaka žrtva zaslužuje jednako poštovanje ma koje vjere i nacije ona bila. 

U nedjelju 5. jula u bratunačkim selima Zagoni i Krnjići biće obilježena 28-a godišnjica zločina nad 38 civila srpske nacionalnosti koji su ubijeni na taj dan prilikom napada pripadnika Armije Bosne i Hercegovine na ova dva sela. Među ubijenima je bilo dvanaest žena i dvoje djece a četrnaest osoba je bilo starije od šezdeset godina. Za zločine počinjene u ova dva sela još uvijek niko nije odgovarao.

Rada Milošević imala je 24 godine kada je zlostavljana pa ubijena u svojoj porodičnoj kući dok je njen četvorogodišnji sin Aleksandar odveden u logor u Srebrenici gdje je nakon dva mjeseca razmijenjen. Tog dana zajedno sa njom je ubijena i njena svekrva Ljubica Milošević.

- Na današnji dan 1992. odveden je u srebrenički logor moj četvorogodišnji unuk Aleksandar Milošević, nakon što je u kući ubijena moja kćerka Rada, na čijem tijelu su pronađeni tragovi mučenja - rekla je za RTRS 2010. Desanka, majka ubijene djevojke.

Samo par kuća dalje ubijena je još jedna Rada. Riječ je o Radi Gvozdenović, djevojčici od 17 godina koja je bila đak generacije. 

Njen brat Radomir Gvozdenović preživio je upad pripadnika Armije BiH u Zagone a medijima je ispričao: Bilo je mirno. Narod je bio na njivama i kupili smo sijeno kada je zapucalo i začula se urnebesna galama i povici  oko 15.00 časova. Upali su u selo i sve su ubijali i uništavali, a civilima su tvrdim predmetima razbijali glave  Ja nakon pola časa nisam mogao prepoznati rođenu sestru Radu. Bila je iskasapljena...ubijena je moja baka Studenka koja je imala 90 godina i koja nije nikome mogla nanijeti ni zla, niti bilo šta..i dan danas niko nije odgovarao za taj zločin, samo se pitam dal će i kad iko odgovarati za ovaj masakr. 

Njegov brat Tatomir bio je srednjoškolac i kaže da je njihova ubijena i masakrirana sestra Rada bila u majici, kratkim pantalonama i papučama. Tek je završila srednju školu kao đak generacije i nikome nije predstavljala prijetnju, a ubijena je u dvorištu iznad kuće.

- Bila je vidni civil. To je svako mogao vidjeti. Godinama ponavljamo da niko nije odgovarao za zločin počinjen nad mještanima civilima iz srpskog sela Zagoni i da pravde nema. Mi nikoga nismo ugrožavali i napadali. Napali su nas i sve opljačkali, popalili i pobili samo zato što smo Srbi. Niko nije odgovarao i to je žalosno, ali pravda Božija stigne svakoga pa će stići i počinioce ovih zločina, rekao je Tatomir za SRNU.

Nepokretna starica Mileva Dimitrić (82) je ubijena u svojoj kući sa unukom Mirkom koji je imao 17 godina. U selu Krnjići živ je zapaljen nepokretni učitelj Vaso Parača (80), a ubijen je i direktor Osnovne Škole, Rade Trimanović. Tokom služenja vjerskog obreda ubijen je sveštenik Boban Lazarević a pravoslavna crkva je teško oštećena. U svojoj kući je poginuo dječak Nebojša Milošević (16) a među žrtvama su i Rajko Gvozdenović (68), Ilija Simić (80), Miljana Mićić (65), Ivana Ivanović (20), Olga Marković (57), Soka Vujić (62) i mnogi drugi. Domaćice Miroslava Jovanović i Dušanka Paunović su takođe ubijene a prije ubistva su višestruko zlostavljane. 

Za zločin do danas niko nije osuđen, a porodice žrtava čvrsto vjeruju da će Tužilaštvo podići optužnicu i procesuirati sve odgovorne.

Iskorišćeni izvori: Nezavisne Novine, RTRS, SRNA