STUPNI DO: SMRT DVOGODIŠNJE SABINE LIKIĆ JE SIMBOL VARVARSTVA HRVATSKIH BOJOVNIKA! ZLOČIN KOJI NE BLIJEDI

Danas će u selu Stupni Do biti održana komemoracija u znak sjećanja na bošnjačke civile koje su u oktobru 1993. godine masakrirale jedinice Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Među žrtvama je bilo i petoro djece, starijih ljudi i osoba sa invaliditetom.

Sabina Likić - najmlađa žrtva hrvatskog zločina u Stupnom Dolu

Masakr u Stupnom Dolu predstavlja jedan od najstrašnijih ratnih zločina počinjenih tokom velikohrvatske agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Zločin su počinili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane 23. oktobra 1993. u Stupnom Dolu kod Vareša kada su ubili 44 bošnjačka civila. Na području Vareša počinjen je zločin protiv čovječnosti sa mnogim elementima genocida od etničkog čišćenja, silovanja, ubistava, masovnih egzekucija, uništavanja vjerskih i kulturnih objekata. Tog 23. oktobra zlo je dobilo svoj cjelovit oblik.

Najmlađa žrtva HVO ekstremista bila je dvogodišnja Sabina Likić. Sabinine suze i strah koji je doživjela tih oktobarskih dana nešto su što se ne može riječima opisati. Koliko neko može imati mržnje u sebi da puca u dijete od dvije godine? Da se iživljava nad djetetom, da ga zapali? Pitanja su to koja 27 godina muče i progone sve preživjele mještane. Njena smrt neka nam svima bude opomena, da pamtimo i da se sjećamo prolivenih dječijih suza i nevino ugašenih djetinjstava. 

Među žrtvama monstruoznog zločina bilo je 17 žena i petero djece, a najstarija žrtva je imala 74 godine. 

Ejubu Likiću ubili su oca, majku, suprugu, dijete, brata, bratovu suprugu i dijete, rođake...

Fadilu Likiću, mještaninu Stupnog Dola, krvnici su ubili brata, nevjestu i dvoje njihove djece Vahidina (8) i Membruru (12).

- Oni bi sad bili odrasli ljudi, imali bi svoje porodice. Nemoguće je opisati bol. Kad dođe oktobar, ne mogu ni da jedem ni da spavam, ništa. Čovjek samo razmišlja, možda smo mogli nešto uraditi da ih spasimo, ali bili smo nemoćni - priča Fadil Likić.

Nakon zvjerskog mučenja hrvatski bojovnici su poubijali i trogodišnjake Indiru Žutić i Enisa Likića. 

Žrtve: Merima Likić, Membruna, Enis, Vahidin i Zahida Likić

Nakon sukoba Armije BiH i HVO kod Vareša, Milivoj Petković, zamjenik komandanta Glavnog štaba HVO, je naredio Ivici Rajiću, komandantu HVO u Kiseljaku, „preuzimanje kontrole u Varešu“. On 21. oktobra s dvjestotinjak plaćenika iz jedinica Maturice i Apostoli, došao u Vareš. Slobodan Praljak, komandant Glavnog štaba HVO, mu je naredio da „sredi situaciju u Varešu“ te da „ne pokaže milosti prema nikome“. Stupni Dol je tada brojao oko 250 stanovnika, od kojih je 35 bilo vojnika.

Maskirani bojovnici HVO-a 23. oktobra ulaze u selo i napadaju tamošnje vojnike Armije BiH i civile. Ni snage UNPROFOR-a, niti posmatrači Evropske unije, tri dana nisu uspjeli ući u selo i uvjeriti se u počinjene zločine.

Prema izvještajima, bojovnici HVO-a su prisilili Bošnjake da izađu iz svojih domova, potom ih opljačkali te pobili muškarce, žene i djecu. Dvanaest seljaka je natjerano u štalu koju je HVO zapalio, ali su uspijeli pobjeći. Ipak, nekoliko leševa je nađeno zapaljeno u njihovim kućama. Gotovo cijelo selo je bilo razrušeno. Od 44 žrtve, samo su šestero bili vojnici.

Tog jutra, sjeća se Ferida Likić, na selo su počele padati granate i kuće su gorjele. Ona priča za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) kako su se zbog granatiranja sakrili u sklonište.

- Vojska se okupila oko kuće i vikala da izađemo, da će nas pobiti bombama i da znaju gdje smo. Izašli smo iz kuće, oni su nas opljačkali, sve što su mogli uzeti, uzeli su. Odvojili su moju kćerku i još jednu curicu, odvojili su muškarce na drugu stranu i pobili ih, a nas odvojili da strijeljaju, govori Likić, pojašnjavajući da je tada bio odvojen i njen sin od 14 godina, ali da se uspio spasiti sakrivši se među žene.

Tog dana joj je, pred njenim očima, ubijen suprug i nekoliko komšija, od kojih i jedna žena, koja je upucana pred njenim nogama.

- Ja sam bila u šoku, bilo mi je dovoljno što mi muža ubiše, onda nema mi curice, odveli je negdje, kazuje ona, dodajući kako je tog dana molila Boga da je ubiju.

“Firga” je tada rekao, kako priča Lekić, da je komandant naredio da se i “beba u bešici ubije”.

“I kaže: ‘Ima i gora kazna, zapalit ćemo ih žive.’ I tako su nas utjerali u jednu ljetnu kuhinju. Tu su utjerali nas, žene i djecu, i zapalili kuću s krova”, prisjeća se ona.

Opisuje kako je sa ostalim ženama i djecom sjedila na krevetu u zatvorenoj kući dok se dim nije počeo širiti prostorijom. Onda je, kako kaže, nastala panika i gledali su kako mogu pobjeći. Jedna od djevojčica je pronašla sjekiru, koju joj je dala da razvali vrata i izađu vani.

“Imala sam šta vidjeti – mrtve kako leže… ja sam zamišljala u glavi kako ih vučem i spašavam, ali to je samo u mojoj glavi bilo, ja sam bila šlogirana. Onda smo krenuli da bježimo iz kuće prema šumi, bez okretanja. Kad sam se jednom okrenula, kuće su se spojile vatrama”, prisjeća se ona.

Nakon par sati, uspjela je pronaći sina i kćerku, kao i ostale koji su se spašavali. Zajedno su otišli pod jednu stijenu u blizini, gdje su proveli par noći, nakon čega su se, zbog potrebe za hranom, predali vojnicima HVO-a. Nedugo nakon toga, stigli su i vojnici Ujedinjenih nacija (UN), koji su ih, kaže, spasili.

“Rekli su: ‘Jesu li to žene Stupnog Dola?’, oni su rekli da jesu, i UNPROFOR je puškama naredio da se odvoje od nas”, prisjeća se ona.

Prema presudi Haškog tribunala, Ivica Rajić je osuđen na 12 godina zatvora zbog umiješanosti u napad na selo Stupni Do koji je prouzročio smrt civila, kao i uništenje sela. Također je osuđen zbog uloge koju je imao u sakupljanju više od 250 muslimanskih muškaraca u Varešu i kasnijeg nečovječnog postupanja prema njima.

“Izgorjela tijela dvije starice pronađena su u jednoj kući, od kojih je jedna bila invalid, a izgorjela tijela sedam članova iste muslimanske porodice, od čega dva muškarca, tri žene i dvoje djece od dvije i tri godine, pronađena su u njihovom skloništu”, navodi se u presudi Rajiću.

Sud BiH osudio je Miroslava Anića zvanog Firga, pripadnika jedinice “Maturice”, na 15 godina zatvora zbog zločina počinjenih na području Kiseljaka i Vareša.

“S ciljem osvajanja i uništavanja sela Stupni Do, Anić i drugi pripadnici jedinica ‘Maturice’ i ‘Apostoli’ su postrojeni, a Rajić je naredio da sve treba uništiti”, navedeno je, između ostalog, u presudi Aniću, prema kojoj je u ovom napadu ubijeno 38 civila, koji su ubačeni u kuće, opljačkani, a potom zapaljeni, a zapaljene su i sve ostale kuće u selu, kao i džamija.

Pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) za zločine u Varešu i Stupnom Dolu su na višegodišnje zatvorske kazne osuđeni i zvaničnici bosanskih Hrvata, predvođeni Jadrankom Prlićem.

Za ovaj zločin do sada je Vrhovni sud Federacije BiH osudio na 14 godina zatvora Dominika Ilijaševića zvanog Como, bivšeg pripadnika Jedinice za posebne namjene “Maturice” HVO-a, a Kantonalni sud u Novom Travniku osudio ga je na četiri i po godine zbog ubistva u Kiseljaku počinjenog tokom rata, nakon čega mu je izrekao jedinstvenu zatvorsku kaznu od 15 godina.

Kantonalni sud u Sarajevu osudio je Ermina Čurtića na pet i po godina zatvora zbog zločina nad bošnjačkim civilima na području Vareša. On je proglašen krivim da je, kao vodič dijela jedinice “Maturice”, učestvovao u napadu na Stupni Do i Vareš Majdan, nečovječno postupajući i pljačkajući civile.

Procjene govore da su pripadnici HVO-a i paravojnih hrvatskih formacija odgovorni za smrt više od 10 000 Bošnjaka tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Među ubijenima je više stotina djece, a pojedinačni i masovni zločini hrvatske vojske nad bošnjačkim civilima su osim u zapadnoj Hercegovini i Srednjoj Bosni gdje su bili i najmasovniji, registrovani i na području bosanske Posavine, bosanske Krajine i istočne Hercegovine.